UDIK Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Kada je 2015. godine Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) započelo dokumentovati spomenike u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama bivše Jugoslavije, još uvijek nije bilo velikog interesovanja za tu problematiku. Još tada smo primijetili na terenu koliko sami spomenici mogu biti sporni za neku lokalnu zajednicu i koliko oni predstavljaju moćan alat u procesu suočavanja s prošlošću.
U Bosni i Hercegovini i regionu postoji kontinuirana gradnja spomenika i spomen-obilježja posvećenih ratnim stradanjima devedesetih pri čemu nerijetko ti memorijali ne doprinose procesu pomirenja i zdravom suočavanju s prošlošću u zajednici. Jedan od najvećih problema memorijalizacije su spomenici koji su podignuti u čast onih osuđenih za ratne zločine. Pored toga, na djelu je viktimizacija društva, u kojem svaka strana smatra da je najviše stradala. To su problemi s kojima se društva u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji već punih trideset godina suočavaju.
U najnovijoj UDIK-ovoj publikaciji „Kultura sjećanja i strategije reprezentacije ratne prošlosti devedesetih u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji“ govori se upravo o ovim problemima, ali i o odnosu u kojem države na prostoru nekadašnje Jugoslavije nemaju snage da se izbore sa sopstvenim strahovima, da same priznaju da je i u njihovim redovima bilo zločinaca. Da li se radilo o nevino ubijenim žrtvama na Kazanima, spomen-ploči na logoru Luka u Bosni i Hercegovini, ili pak u Varivodama ili Paulinom Dvoru u Hrvatskoj, matrica je ista – poricanje zločina.
Na pripremi ove knjige radili su sociologinja Marijana Stojčić, novinar i komunikolog Mladen Obrenović i psiholog Dženan Skelić. Ova publikacija je vodič za donosioce odluka, civilno društvo i mlade aktiviste u lokalnim zajednicama koji treba da daju svoj doprinos suočavanju s prošlošću, te da budu jedni od onih koji će ukazivati na to da ono što se podiže i način na koji se komemoriše na ovim prostorima, često je loša politika.
