UDIK Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na 18. april, Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina koji organizuje Međunarodno vijeće za spomenike i lokalitete (ICOMOS). UDIK je tvorac Centralne evidencije spomenika (CES) koja obuhvata podatke o spomen-obilježjima posvećenim ratnim stradanjima devedesetih na području Jugoslavije. Prema podacima CES-a, više od 3.500 spomenika je izgrađeno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
UDIK-ovim istraživanjima je utvrđeno da u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, postoji veliki broj kontroverznih spomenika koji direktno ili indirektno predstavljaju drugačiju interpretaciju historije od one koja je zvanična na prostorima bivše SFR Jugoslavije. Nekad se ne radi o podizanju novog spomenika, nego jednostavno o prepravljanju postojećeg. Inicijatori memorijala nas nerijetko opominju o patnji i žrtvi koju su položili pripadnici naših etničkih grupa. Daju nam i lekcije za budućnost – držati se zajedno, graditi čvrst i stabilan nacionalni identitet protiv svih onih koji su protiv nas. A shodno njihovim stavovima, takvih je mnogo.
Prema UDIK-ovim analizama spomeničke kulture u regionu, memorijalima se ne gradi samo identitet, nego i politička ideologija, koja u krajnjoj poziciji ima etnički aparthejd – razdvajanje etničkih grupa jednih od drugih, kako bi se oni drugi predstavili kao loši ili kao neprijatelji. Spomenicima se daje poruka da su sve vojske bile časne i da njihovi pripadnici ni u jednom trenutku nisu mogli pokleknuti i počiniti zločin. Pored toga, na djelu je viktimizacija društva, u kojem svaka strana smatra da je najviše stradala.
Težnja za izgradnjom ovakvih spomenika koji su rezultat nacionalnih konstrukcija je u porastu.U isto vrijeme se osporava podizanje spomen-obilježja stradalim civilima koji su ubijani samo zato jer su bili pripadnici drugih etničkih zajednica. Neminovno je da današnje politike sjećanja i njihove strategije reprezentacije ratne prošlosti devedesetih samo produbljuju već postojeće sukobe sjećanja i čine da međusobne vidljive i nevidljive linije koje nas razdvajaju postanu još izražajnije.
