UDIK Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Multietničnost ne čine samo crkve, džamije i sinagoge, nego upravo duh onog života i shvatanja koji ga trebaju voditi u EU. To sada predstavlja problem za buduću suradnju izmedju civilnog društva i onih koji bi od Sarajeva najradije napravili grad krojen po mahalnim poimanjima politike…..To je odgovoran čin prema ubijenim, ali ujedno to je znak bijesa što Republika Srbija nikada nije procesuirala one koji su taj zločin počinili. O nalogodavcima ove otmice nema ni riječi. Dobrica Ćosić je bio jedan od ključnih aktera ovog zločina. Umro je. Takodjer, Slobodan Milošević je umro. Milanu Lukiću ovaj zločin nije unesen u presudu pred ICTY…..Kao koordinator UDIK-a primio sam 108 prijetećih poruka u periodu februar-novembar 2014. godine. Bosna i Hercegovina nije ništa uradila o tom pitanju, ali sada se pokazuje činjenica da nama sigurnost ne može biti garantovana ni u Sarajevu ni u Brčko distriktu BiH, gdje također imamo svoje kancelarije…..Međutim, građani Bosne i Hecegovine žive etnički aparthejd, kulturu nasilja. Mi radikalni oblik nasilja (rat) sada živimo u drugačijem obliku. Ta kultura nasilja se manifestovala i napadom na UDIK ispred katedrale u Sarajevu…..Teško je definirati tu podršku. Šta znači podrška? Je li to dolazak na mirovnu akciju ispred Katedrale ili je to samo tapšanje po ramenu?! Ja mislim da je to dolazak pred Katedralu. To je čin ljudske solidarnosti i odgovornosti, a ne osobne podrške. Bitno je osuditi zločin na politički način, a toga je jako malo na svakoj strani…..Mi se borimo za vrijednosti čovjeka. Poštivanje čovjeka kao ljudskog bića i žrtve koja je dostojanstveno pala. Borimo se i protiv zločinaca i onih koji ih podržavaju i veličaju…..Genocid u Srebrenici je paradigma svih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. On je finalna verzija genocida koji je počinjen etničkim čišćenjem 1992. godine…..
-
Razgovaramo neposredno nakon što ste danas (26. februara 2015.) u Sarajevu obilježili 22. godišnjicu zločina u Štrpcima. Međutim, desio se incident usred glavnog grada BiH. Kakav?
To je incident koji pokazuje pravo lice Grada Sarajeva. Multietničnost ne čine samo crkve, džamije i sinagoge, nego upravo duh onog života i shvatanja koji ga trebaju voditi u EU. To sada predstavlja problem za buduću suradnju izmedju civilnog društva i onih koji bi od Sarajeva najradije napravili grad krojen po mahalnim poimanjima politike.
-
Da li je bila policija i kako je, eventualno, reagirala? Da li je neko od građana stao u vašu zaštitu?
Policija je uvijek prisutna na svim mirovnim akcijama koje organizuje UDIK. Međutim, ovom prilikom Policija nije reagovala na način koji joj zakon nalaže.
-
Kakav je inače bio odziv građana na današnjem obilježavanju godišnjice zločina u Štrpcima?
Dovoljan. Oni koji su se sjetili i odazvali su se. Oni su ti koji smatraju da je naša solidarna podrška važna u obilježavanju ove otmice. To je odgovoran čin prema ubijenim, ali ujedno to je znak bijesa što Republika Srbija nikada nije procesuirala one koji su taj zločin počinili. O nalogodavcima ove otmice nema ni riječi. Dobrica Ćosić je bio jedan od ključnih aktera ovog zločina. Umro je. Takodjer, Slobodan Milošević je umro. Milanu Lukiću ovaj zločin nije unesen u presudu pred ICTY.
-
Da li je današnji incident, odnosno prijetnje Vama i Vašim suradnicima rijetkost ili je toga bilo i ranije?
Ovo je možda bio do sada najjasniji oblik fašističkog pritiska na UDIK. Međutim, mi već dvije godine dobijamo e-mailove, poruke na FB, SMS poruke prijetnji povodom toga što radimo. Kao koordinator UDIK-a primio sam 108 prijetećih poruka u periodu februar-novembar 2014. godine. Bosna i Hercegovina nije ništa uradila o tom pitanju, ali sada se pokazuje činjenica da nama sigurnost ne može biti garantovana ni u Sarajevu ni u Brčko distriktu BiH, gdje također imamo svoje kancelarije. Sada se pravi atmosfera u kojoj će se neko u budućnosti iživljavati nad nama, samo zato što drugačije mislimo.
-
Šta, zapravo, dokazuje zločin u Štrpcima?
Da je Savezna Republika Jugoslavije tj. Srbija i Crna Gora učestovale u ratu protiv Bosne i Hecegovine, te da su svi u političkom vrhu Savezne Republike Jugoslavije bili upoznati s otmicom u Štrpcima, pa čak i Železnica Srbije.
-
Neki od vas (iz UDIK-a) nisu bili ni rođeni kada se dešavala krvava bh. drama 1992-1995 aVi lično ste tada bili dijete. Šta su onda motivi vašeg angažmana te vrste?
Istina. Međutim, građani Bosne i Hercegovine žive etnički aparthejd, kulturu nasilja. Mi radikalni oblik nasilja (rat) sada živimo u drugačijem obliku. Ta kultura nasilja se manifestovala i napadom na UDIK ispred katedrale u Sarajevu. Prestat će, kada se suočimo za prošlošću, kada se suočimo sa svim onim što se dogodilo i kada budemo znali istinu o tome. Tek tada možemo govoriti o izgradnji mira jer UDIK ne pristaje na koncept pomirenja bez odgovornosti.
-
Kakav je odjek vašeg djelovanja u BiH, a kakav u regionu. Imate li podršku i čiju, eventualno?
Mi smo mala, ali glasna skupina odgovornih građana Bosne i Hecegovine. Teško je definirati tu podršku. Šta znači podrška? Je li to dolazak na mirovnu akciju ispred Katedrale ili je to samo tapšanje po ramenu?! Ja mislim da je to dolazak pred Katedralu. To je čin ljudske solidarnosti i odgovornosti, a ne osobne podrške. Bitno je osuditi zločin na politički način, a toga je jako malo na svakoj strani.
- Prije dvije godine ustanovili ste Nagradu za građansku solidarnost “Dejan Nebrigić”. Hoćete li reći nešto o istoj i ko je bio njen prvi laureat?
Dejan Nebrigić je bio prvi srbijanski gay aktivista. Bio je antifašista, feminista, antimilitarista i prije svega dobar čovjek. Bio je otvoreni protivnik ratova koje je Srbije vodila 90-tih godina. Ubijen je na svoj rođendan 29.12.1999.. godine u Pančevu.. To je prva LGBT nagrada u regionu, koja se dodjeljuje u Sarajevu. Prvi laureat bio je Damir Imamović.
- S obzirom na pozamašnu nisku memorijalnih datuma koje obilježavate i koja sadržajno prelazi granice BiH, može li se reći da se vi borite za univerzalne vrijednosti ovoga čovječanstva i imate li partnere u toj borbi u regionu, Evropi i svijetu?
Mi se borimo za vrijednosti čovjeka. Poštivanje čovjeka kao ljudskog bića i žrtve koja je dostojanstveno pala. Borimo se i protiv zločinaca i onih koji ih podržavaju i veličaju. Imamo solidarnu podršku aktivista i aktivistkinja u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Francuskoj, Gruziji i Sjedinjenim Američkim Državama.
- Na samom kraju, u godini smo u kojoj će se navršiti dvije decenije počinjenog genocida u Srebrenici. Kako ćete i s kim, eventualno, obilježiti tu jubilarnu tužnu godišnjicu?
Genocid u Srebrenici je paradigma svih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. On je finalna verzija genocida koji je počinjen etničkim čišćenjem 1992. godine. S tim u vezi, UDIK, Žene u crnom, Dah teatar, ŠKART, Art Klinka Novi Sad, su 11.02. 2015. godine otvorili kampanju 20 godina genocida u Srebrenici parolom „PAMTIMO“, a sve u cilju da sve tri države Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora proglase 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Tom prilikom posjetili smo Memorijalni centar u Potočarima i poklonili se žrtvama genocida. Svakog 11. u mjesecu u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori se organiziraju aktivnosti povodom dvije decenije od genocida u Srebrenici. Kampanja „PAMTIMO“ će se zatvoriti 11. jula 2015. godine posjetom na Komemoraciju i odavanjem pošte ubijenima u genocidu u Srebrenici.
- Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
Hvala Vama na ovakvom vidu podrške.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (655)
