UDIK Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
-Svako ko je jučer stao sa nama na Trgu mladih u Brčkom, bio je iskreni prijatelj ideje za pomirenje i suživot u Brčkom. To je ideja da se moramo suočiti sa zločinima koji su počinjeni u našem gradu i gradu poručiti da se ne stidimo stojati, da se ne bojimo svojim tijelom braniti istinu. U istom momentu, satom šutnje odali smo poštu svim ubijenim Bošnjacima i Hrvatima ovog grada- kazao je na početku razgovora za „otisak.ba“ Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a.
Razgovarao: Husnija OMERHODŽIĆ
Govorilo se da će UDIK otkazati akciju Brčkom. Postavljalo se pitanje, zašto bi neka organizacija iz Sarajeva organizovala takav događaj u Brčkom.
Istina, i o tome se pričalo, ali Koordinacioni odbor UDIK-a o tome je odlučio da ćemo prisustovati godišnjici zločina. UDIK ostaje pri tome, a to je da nećemo dijeliti civilni sektor u Bosni i Hercegovini, pa i u ovom gradu. Da je bilo ko zvanično uputio dopis u ime civilnog društva da ne dolazimo u ovaj grad, poštovali bismo tu odluku.
Šta je specifičnost UDIK-a u odnosu na druge nevladine organizacije?
To je skupina ljudi koji isto misle, a smatraju da je pitanje zločina goruće pitanje Bosne i Hercegovine već dvadeset godina. Sve mirovne akcije su u šutnja, crnina i transparent.
Uporno ističete da „Nacionalizam ubija“.
Pa to je ono što nas proganja. To nije problem samo u Brčkom, to je problem i u Sarajevu. I tamo se mnogi bune na taj transparent. Tu parolu i taj dizajn je osmislio Jusuf Hafizović. To je stalni transparent UDIK-a koji opominje da je nacionalizam ideološki pravac koji neće pomiriti zajednicu, nego će upravo podijeliti po svim kriterijima. U nacionalizmu nema ništa lijepo. Zahvaljući toj ideologiji Bosna i Hercegovina živi etnički aparthejt.
Kakve su reakcije građana Brčkog?
Različite. Pomalo su zbunjeni. Nisu na takav vid aktivnosti naučili. To je razumljivo. To je slučaj sa većinom mjesta gdje se pojavimo. Međutim, prepoznaju nas po našim specifičnostima.
Uvijek imate multietnički skup.
Naravno. Tu je bila naša Nada Strepački. Ona je postala simbol ovog grada kad je priča o istini i pravdi. Kad sam joj rekao da bih volio njeno prisustvo na mirovnoj akciji odavanja pošte ubijenim Bošnjacima i Hrvatima Brčkog, odmah je pristala. To pokazuje mnogo, ali to nam pokazuje i kako je još uvijek malo ljudi koji žele istinsko pomirenje.
Transparent je ostao na Luci. Zašto?
On je trebao biti na drugoj zgradi u gradu, ali zbog lakše regulative mi smo se odlučili da to bude Luka.
Nakon mirovne akcije uslijedilo je otvorenje Spomen-sobe u Brčkom. Nazočili ste tom skupu?
Nisam samo ja nazočio tom skupu. Svi koji se bavimo tranzicionom pravdom nazočili smo tom skupu. Treba težiti jedinstvo. Tu se pokazalo da je civilni sektor ujedinjen i okupljen oko iste ideje a to je, da ste u tom prostoru dobili mjesto nestalih i ubijenih, ali i logoraša Brčko distikta BiH. To znači mnogo, jer većina ubijenih civila su bili i logoraši tog logora.
Međutim, sa sastanka Skupštine Saveza logoraša u BiH isključen je predsjednik Udruženja nestalih, ubijenih i nasilno Bošnjaka Brčko distrikta, Ramiz Ahmetović?
UDIK je bio jedan od organizatora otvaranja Spomen-sobe u Brčkom, ali mi nismo članica Saveza logoraša u BiH. Prema tome, taj čin ne pripada nadležnosti naše organizacije.
Gdje je danas Brčko iz sarajevske perspektive?
U Brčkom je sve dobro našminkano. Na prvi pogleda vam se čini da je to u tom gradu sve riješeno. Međutim, zarovite li malo više ispod površine naći ćete mnogo toga što još uvijek nije riješeno. Da li će to ikada biti riješeno, to je već pitanje vlasti i civilnog sektora u ovom gradu koji mora ponijeti odgovornost za ono što se dogodilo u Luci, kako bi se uticalo na politiku ovog grada. Još imamo građana koji se poistovjećuju sa Goranom Jelisićem, Monikom Ilić-Karan, Kostom Kostićem… Oni su još uvijek za neke ljude heroji, ali su po presudama evidentno osuđeni ratni zločinci.
Po čemu to zaključujete?
Po tome što Đorđe Ristanić i Boško Maričić još uvijek šetaju gradom. Ne smijemo zaboraviti da je Ristanić bio ratni gradonačelnik Brčkog a Maričić predsjednik SDS-a. Oni su odgovorni za progon Bošnjaka i Hrvata iz Brčkog, odgovorni su i za formiranja sabirnih centara u gradu, ali i logora Luka. Bivši poslanik u Skupštini Brčko distrikta BiH Stako Stakić još uvijek krije tajne o masovnim grobnicama, iako su hladnjače za vrijeme njegovog mandata u BIMEKS-u prevlačile tijela ubijenih u masovne grobnice. Kako to da se ne mogu preispitati izjave Ristanića iz 1992. god. gdje za medije kaže, da on garantuje da u ovom gradu niko nije ubijen od srpske ruke nego od muslimanske ili hrvatske granate. Nakon toga, objavljene su fotografije egzekucije Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića čiji je egzekutor bio Goran Jelisić „Srpski Adof“ u Zanatskom centru u Brčkom.
Zbog čega, uprkos presudama za zločine protiv čovječnosti, ovdje malo ko priznaje šta se dogodilo?
Nijedna od tih presuda nije prihvaćena kroz razne institucije, obrazovni sistem… Nema nikakvog uticaja na stav društva. To, prije svega, sprječava elita…
Šaputalo se mnogo o tome, da Edvin Kanka Ćudić uopće ne smije doći u Brčko?
Zašto ne bih smio?
Zbog prijetnji koje se intenzivno upućuju od 07. februara 2014. godine.
Bavim se ljudskim pravima i to kao osoba kojoj pripadnost bilo kojoj etničkoj grupi – ni Srbima ni Hrvatima ni Bošnjacica – ne znači mnogo. Ne postojim na taj način; ne osjećam i ne mislim tako. I sa tim u skladu živim i radim. Neka se pomire s tim da ću ih svojom šetnjom kroz grad konstatno „uznemiravati“. Međutim, nemam ja problema sa srpskim nacionalistima u Brčkom, nego u drugim gradovima, ali sve je krenulo iz Brčkog. Svaki Srbin u ovom gradu zna da se ja družim sa ljudima te nacionalnosti u ovom gradu. Nažalost, mi živimo u politici institucionalnog zločina.
Kako onda da govorimo o suštinskom pomirenju i prihvatanju odgovornosti?
Kada govorimo o suočavanju s prošlošću onda uvijek govorimo o Njemcima. Njemačkoj su bile nametnute određene stvari koje je država morala prihvatiti. Ovdje nemamo pobjednika, nemamo poraženu stranu. Dokle god se ne nametnu određene stvari, imat ćete relativizaciju i reviziju prošlosti, priču u kojoj smo svi mi podjednako odgovorni, i priču o građanskom ratu, a ne ratu protiv Bosne i Hercegovine. Imat ćete priču da je međunarodna zajednica najodgovornija za raspad bivše SFRJ. Ovakva politika sa suočavanjem s prošlošću će koštati Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Međutim, odgovornost za taj problem snosit će elita ove države.
Je li Vam još uvijek prijete?
Prijete, ali sam se navikao, pa mi je to postalo dio svakodnevnice.
Je li to posljedica invazije radikalnih elemenata u Bosni i Hercegovini?
To je posljedica nesuočavanja sa prošlošću.
