Home / ANTIFAŠIZAM

ANTIFAŠIZAM

ANTIFAŠIZAM
Antifašizam predstavlja jednu od konstanti djelovanja Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK). Suprotstavljanje svim vidovima fašizma djelimo sa svim demokratskim snagama u zemlji i svijetu, a antifašizam je nakon Drugog svjetskog rata postao neupitna vrijednost demokratije, koju dijele svi slobodoljubivi ljudi, tako da je npr. 9. maj, dan na koji se obilježava godišnjica kapitulacije Hitlerove Njemačke proglašen Danom Europe.

Historijski, fašizam se javljao u raznim formama: od italijanskog fašizma, preko njemačkog nacionalsocijalizma (i njegovih lokalnih oponašanja, kakvo je u Bosni i Hercegovini bilo ustaštvo), španskog frankizma, itd.. U zemljama bivše Jugoslavije svi kvislinški pokreti i režimi za vrijeme Drugog svjetskog rata bili su u većoj ili manjoj mjeri fašistički, što se naročito očitovalo u njihovoj genocidnoj praksi (ustaški logor Jasenovac je bio najveći logor smrti u Europi ako se ne računaju njemački logori, a Sarajevo je zahvaljujući domaćim kolaboracionistima postao 1941.  gotovo u potpunosti očišćen od Jevreja). Ratovi 90-ih godina po mnogo čemu su i kontinuitet lokalnih vidova fašizma koji su poraženi 1945. godine.

Međutim, ne smijemo zanemariti ni ulogu režima Slobodana Miloševića, koji se pozivao na antifašističku tradiciju, ali je po svom karakteru bio nacionalsocijalistički.

Danas se u svijetu fašizam javlja u raznim vidovima: od pokušaja revizije historije (npr. osporavanje holokausta), preko raznih totalitarnih ideologija, do neofašističkih, neonacističkih, rasionalističkih i sličnih pokreta.

U manjem  Bosni i Hercegovini fašističke tendencije se očituju s jedne strane u organizovanom poricanju ili relativizovanju zločinačke prošlosti iz 90-ih godina prošlog stoljeća, a sa druge strane u djelovanju neonacističkih i klerofašističkih grupa, koje u javni govor uvode najgrublje forme mržnje i teže uspostavljanju organskog (tj. totalitarno-fašističkog) poretka.

Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini jeste doveo do prekida radikalnog nasilja – rata, ali  nije doveo do promjene ideološkog sistema, kulturnih obrazaca koji su proizveli rat: mržnja prema drugima i različitima u etničkom, vjerskom, seksualnom pogledu tako da se UDIK nastavio veoma intenzivno zalagati protiv svih vidova fašizacije društva.

Suprotstavljajući se i poricanju zločinačke prošlosti i govoru mržnje, UDIK permanentno denuncira lokalne vidove fašizma.